S krajem ljeta iskoristili smo posljednju priliku za posjet Bosni i Hercegovini prije jesenskih visokih voda. Petero nas, ukljućujući Branka Jalžića iz HBSD-a, posjetilo je projektno područje porječja rijeke Trebišnjice. Postavljeni ciljevi nisu se razlikovali od onih iz ožujka 2021 – uzorkovati što je više moguće špiljskih objekata i izvora.
Po dolasku nas je toplo dočekao Nikša Vuletić iz Javnog poduzeća Vjetrenica, koji nam je ponudio prenoćište. Ovog puta smo konačno dobili priliku za istražiti dublje dijelove Vjetrenice, koji su bili nedostupni prilikom naše proljetne ekskurzije.
Razdoblje, u kom su vode bile toliko niske, da su dopuštale neometano uzorkovanje, potpuno se prekrilo s mogućnošću susreta s Brianom Lewarnom iz Proteus Projecta te biologom i špiljskim roniocem Gergelyem Balaszem. S njima smo se susreli nakon posjeta našem prvom lokalitetu, Plitici. U večernjoj raspravi razgovarali smo o novim lokalitetima za uzorkovanje, te se dogovorili da tokom našeg posjeta, zajedno, posjetimo neke od lokaliteta. Več nakon nekoliko dana to smo ostvarili posjetivši špilju Mora.
Na ulazu u Vodenu pećinu u Braveniku. Srdačni pastir Radovan (u sredini), s veseljem nas je odveo do ulaza u pećinu. 
Teo tražeći životinje u veoma zanimljivom jamskom staništu – higropetriku.
U drugom dijelu našeg putovanja posjetili smo špilje na sjeveru projektnog područja, u blizini Nevesinja i Gacka. To je područje s speleloškog pogleda, u usporedbi s južnim poljima, manje poznato, zato nam je bilo još potpuno nepoznato. Objekti koje smo posjetili ili nisu bili uzorkovani ili o njima nije bilo moguće pronaći mnogo informacija. Uz nabrojeno imali smo priliku upoznati i Radenku Đurašović, srednjoškolsku profesoricu biologije iz Nevesinja, koja je pokazala interes za podzemnu faunu. Tokom posljednjih dana, podzemne su vode narasle zbog obilnih padavina, te nam je preostala samo jednu mogućnost – napustiti Istočnu Hercegovinu i uputiti se kući.
U tjednu između 3. i 11. listopada posjetili smo 14 jama i 3 izvora. Neke od špilja, koje su bile poplavljene u proljeće, sada su nam pružile mogućnost uzorkovanja podzemnih vrsta. Naša je ekskurzija rezultirala gotovo nevjerovatnim nalazima u nekim špiljama, u kojima smo pronašli vrste podzemnih kukaca koje nisu bile pronađene več desetljećima ili pronalaskom mističnog i zagonetnog jednakonožnog raćića – Monolistra matjasici.
Travunia vjetrenicae, maleni ali strašni grabežljivi lažipauk, opisan iz Vjetrenice. 
S veličinom do 4 cm, jedinke Typhlogammarus mrazeki su daleko najglomaznijih rakušaca u Dinaridima.
Za više utisaka s terena pogledajte fotografije u Galeriji.